HRVATSKA GLAGOLJAŠKA BAŠTINA – PODRUČJE GACKE, LIKE I KRBAVE

Анотація

Glagoljica, slavensko pismo kojim su Hrvati pisali gotovo jedno tisućljeće, imala je važnu ulogu u povijesti kulture hrvatskoga naroda i u izgradnji hrvat­skoga identiteta. Gla­goljica se smatra najstarijim pismom slavenskih jezika, a najvjerojatnije ju je sastavio sre­dinom 9. st. Konstantin Filozof za potrebe širenja kršćanstva među moravskim Sla­ve­ni­ma. Njome su se služili i drugi slavenski narodi, a u Hrvatskoj su razvijene i posebne ina­čice kojima su pisani,na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije i na hrvatskom narod­nom jeziku,liturgijski i pravni tekstovi, osobna korespondencija, a i hrvatska književnost od 12. do kraja 15. st. uglavnom je zapisana na glagoljici. Tek početkom 16. stoljeća lati­nica će prevladati u svim navedenim funkcijama. No, usprkos sužavanju njezine uporabe ona se očuvala do najnovijih vremena i tako je postala i ostala kroz duga stoljeća nacio­nal­nim pismom Hrvata. Glagoljaštvo je od samih početaka posebno živo i dugovno aktivno bilo na području Istre, Kvarnerskih otoka, Dalmacije, Gacke, Like i Krbave.Ovim radom će se nastojati ukazati na opravdanost tvrdnji da je upravo područje Gacke, Like i Krbave, koje ima bogatu glagoljsku prošlost o kojoj svjedoče materijalni ostatci u obliku listina, brevi­jara ili epigrafskih zapisa, autohtoni zavičaj glagoljice i ujedno jezgra hrvatskoga sta­ro­sla­venskog bogoslužja.

Ključne riječi: glagoljica, hrvatski jezik, hrvatska književnost, Hrvatska, Gacka, Li­ka, Krbava