LEKSIČKE I FRAZEOLOŠKE OSOBITOSTI UKRAJINSKIH PRIJEVODA “PRIČA IZ DAVNINE” IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ

Людмила Васильєва

Анотація


 

U radu se analiziraju jezične osobitosti prijevoda Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić na ukrajinski jezik. Prijevod “Šume Striborove” Vasilja Vojtanivskoga tiskan je 1932. g. u Zapadnoj Ukrajini u časopisu Світ дитини [Dječji svijet]. Prijevod Priča iz davnine Vilja Grimiča objavljen je 1971. godine, a nešto kasnije se, kao zasebno izdanje, pojavila priča “Lutonjica Toporko i devet župančića” (1978), također u njegovu prijevodu. Književni povjesničari i teoretičari isticali su bajkovitost Priča iz davnine te njihovu bliskost s narodnim stvaralaštvom, a svijet slavenskih bajki zainteresirao je i ukrajinske prevoditelje. Bliskost oblikovanja bajki, motivi, način pripovijedanja, elementi usmenoga pripovijedanja, sličnosti likova ukrajinskih i hrvatskih bajki (narodnih i autorskih), a i sličnosti dvaju jezika, omogućili su Vojtanivskom i Grimiču da u prijevode uvedu velik broj prevoditeljskih rješenja koji vjerno prenose izvorne formulacije. Prevoditeljsko majstorstvo posebice dolazi do izražaja u jezičnim transformacijama, kada to zahtijevaju norme ukrajinskoga jezika.

Ključne riječi: Ivana Brlić-Mažuranić, Vasilj Vojtanivskij, Vilj Grimič, književni prijevod, transformacije


Повний текст:

PDF (Hrvatski)


DOI: http://dx.doi.org/10.30970/vpl.2018.69.9319

Посилання

  • Поки немає зовнішніх посилань.